U našoj zemlji, strastvena ljubav klasika ruske književnosti ima sposobnost da se probudite s pristupom nekog jubileja. Svi se sjećamo, primjerice, ambiciozni kampanja za proslavu 200. obljetnice rođenja A. Puškin. Ali stvarno tko nikada ne bi mogao žaliti na nedostatak pažnje prema svojoj kreativnosti, to je NV Gogolj, vjerojatno često ekraniziruemy klasik u našoj zemlji.

A film Vladimir Bortko "Taras Buljba" self-sadržane rad, ne stvorena u "Jubilee groznice" - izvorni filmova za prikazivanje planirano prošle jeseni, ali zbog kulturne solidarnosti datum izlaska je preselio bliže 1. travnja na rođendan velikog Nikolaj ,

To je iznenađujuće, ali trenutna film je prvi (!!!) adaptacija "Taras Buljba" u našem kinu. Prije ove priče iz života Zaporizhzhya Kozaka su prenesena na vrpcu sve i raznovrstan: Nijemci, Francuzi, Amerikanci, Meksikanci ... malo i imamo ispred, vjerojatno japanski, Indijci, Eskimi i autohtono stanovništvo Australije. Ali pravda ipak prevladao, a ruski kinoposjetilac vidio nešto o tome što sam pročitao u udaljenim (i za nekoga ne da je daleko) školske godine u nastavu književnosti pod nadzorom strogom Maria Ivanovna ili Elena Leonidovna.

Došao snimanja, kažu, u velikom način, korist od toga je u 2007. godini, kada je, ako je itko znao za predstojeće globalne krize, nitko nije govorio o tome. Dakle, novac u naš filmski posao onda su odvezeni čvrste, a ne kao danas je, producenti su identificirali Vladimir Bortko koliko 25 milijuna dolara, tako da nije bilo potrebno da se spasi. Masovna istraživanje, uključujući i brojne scene bitaka (opsade i storming kamene tvrđave, protunapad vozači gužva), provedena su na području triju zemalja (Rusija, Ukrajina, Poljska). I u gomili scena u isto vrijeme je sudjelovalo više od 1.000 sudionika, od kojih je najmanje 100 je profesionalni štos. O kako su ušivenim stotine povijesnih kostima, od strane srednjovjekovnim modelima vojnu odoru i oružje, te da kažem opet ne isplati.

Međutim, veliki proračun nije uvijek garancija dobrog kreativnog rezultata. No, bili smo jako sretni - Vladimir Bortko je još jednom potvrdio svoju reputaciju kao redatelj koji voli i, što je najvažnije, zna kako napraviti filmove na temelju djela klasične ruske književnosti, njegova adaptacija "The Idiot" i "Majstor i Margarita" sve nas, mislim, dobro sjećam.

Iako, naravno, ne bez konfuzije. Prije svega, nesporazum - glazba za film, napisao zloglasni Igor Kornelyuk. Nema sumnje, u imovinu po Korneliuk imaju megahit krajem 80 (onaj u kojem je psihički vrištao o "Rain" i "čekati") i razbija srce i dušu na glazbenu temu za seriju "Gangster Petersburg". No, kao što praksa pokazuje, Igor Kornelyuk u svakom slučaju ne može pisati glazbu za velikih povijesnih i u najboljem smislu te riječi, jadno filmova. On je bio takav da je glupost scene, što ako je uspješna soundtrack će izgledati gotovo veličanstveno izgleda gotovo banalno, gotovo nestala, gotovo smiješno. Creek gledatelj duša - ne dopustite više Korneliuk za pisanje glazbe za filmove!

Na pozadini glazbene noćna mora svih ostalih potraživanja činiti beznačajno. Pa, recimo, vrlo specifičan smisao za humor uzorak odluka, ako su odlučili pozvati Mihail Boyarsky ulogu swashbuckling Zaporožje Kozake. To se može vidjeti golim okom da Boyarsky i htjela zeznuti nešto kao "tisuću vragova! "" K vragu stražari Kardinal! "Ili pjevaju o zapuštenim sedlu.

Općenito, cast je zadovoljan duše stručni (Vladimir Vdovichenkov, Magdalena Mielcarz) i talentiranu (Bogdan Stupka, Igor Petrenko, Sergey Dreyden) rad. Mort opet pokazao izuzetnu snagu svog talenta, a Petrenko opet sretan sa složenim i zanimljiv klasičan način. I samo u filmskoj sceni koja stvarno dočepa srce i cijedi suzu, igrao dvije stranke. Riječ je o susretu Bulba sa svojim sinom, prošlo je iz ljubavi u prekrasnom Panne o Poljacima, koji je završio sakramentalno "Dao sam rodila tebe, ubit ću te."

A pripovijedanje nije razočarao. Uz svo dužno poštovanje za autora teksta, sa svim ljubavi Gogoljeve briljantne proze, sa svim due diligence ispričati priču na način htjela sam joj reći pisac, u filmu je različita i pokušaj da daju svoje viđenje "Taras Buljba". A taj pokušaj treba priznati uspješniji. Na primjer, jasan redateljski uspjeh je da film nije samo ni eksplicitno osude Bulba najmlađi sin, Andrew (jer ne postoji eksplicitna osuda to u priči), i napravio dublje pokušaj da ga, njegove motive, njegova duša razumjeti.

Naravno, "Taras Buljba" i da će biti puno neprijatelja. Recimo, sigurno ima i onih koji smatraju previše drvorez sliku, također prilagođen političkoj situaciji, koja sadrži previše hvaliti jak pravoslavnu Rusiju. Ali zbog samilosti je, to je još uvijek debljina dlake na Gogolja! Nećeš to učiniti iz Homerovoj Ilijadi "" komedije; na isti način, ako iskreno ekraniziruete priču, koja je impregniran domoljublja, patriotizma se ne ide nigdje.

Međutim, mogućnost takvih sporova su u sporu oko ukusa, a to često svađaju nikad nema kraja, tako da nema smisla. Mnogo je još važnije, film Vladimir Bortko nesumnjivo će izazvati (certifikata - već je izazvala) interes u priči "Taras Buljba". Slažem se, to nije najgore od interesa ...

 Alexander Babitsky